O pokretanju bloga sam počela razmišljati još s 18 godina, kada je to sve zapravo i počelo i kada se dogodio taj blogerski boom u svijetu. Imala sam tu neopisivu potrebu za kreativnom platformom na kojoj ću moći pokazati sve male dijelove svoje kreativnosti, tako da se to činilo kao savršen trenutak za početak. Međutim, kada sam krenula u ostvarivanje istoga shvatila sam da ne želim pisati samo o modi i kako će mi to zapravo ta širina oduzeti puno vremena, tako da je u tom trenutku ta ideja stavljena na čekanje do trenutka kada ja zaista nađem vrijeme i volju sve te elemente obuhvatiti na jednoj platformi. Par godina nakon toga sam krenula u ostvarivanje svog sna i ovdje je zapravo najduže vremena oduzelo smišljanje imena, za koje sam zaista htjela da bude posebno i da mi znači nešto. I tako nakon godinu dana mozganja, ja napokon odabirem svoje ime – La Cote Noir, koje je inspirirano najljepšom rečenicom koju mi je uputila slučajna prolaznica – riječima da izgledam kao da živim na Côte d’Azur i da joj se čini da me prate nemoguća lakoća postojanja i povjetarac. Kasnije mijenjam svoj blog u portal i mijenjam mu ime u najkreativnije: ivanapirizovich.com, tako da me sada možete pronaći na toj adresi.

Prije svega da bi se pokrenuo blog, zapravo postoji jedan jedini pravi zahtjev, a to je strast o konkretnoj temi o kojoj namjeravate pisati. Nakon toga, ono što bih navela je ta neopisiva potreba za stvaranjem svoje zajednice kojoj ono što vi pišete uljepšava život i za što će rado odvojiti svoje vrijeme. Također, potreba za dijeljenjem svoje kreativnosti sa ostatkom svijeta, na jednoj platformi je ono što ja smtram najvažnijom stavkom, koja me svaki dan iznova motivira da kreativno stvaram za svoje čitatelje. Ukoliko zaista ispunjavate ove zahtjeve, sljedeće što vam treba je ime, platforma i lansiranje samog bloga online. Ja sam ovaj proces prošla dva puta na način da sam na samome početku sam odlučila biti tvrdoglava i odlučila sam sama pokrenuti čitav proces misleći da je to najjednostavnija stvar na svijetu. Međutim, vrlo vrzo sam se našla u moru informacija koje ne razumijem i budući da nisam imala vremena sve sama proučiti, odlučila sam profesionalcima prepustiti stvar u ruke i to je ispalo kao najbolja moguća odluka koju sam mogla donijeti. Uštedjela mi je mnoštvo energije i vremena, te sam se za to vrijeme usredotočila na ono u čemu sam puno bolja – razvijanje kreativnosti.

Apsolutno, od bloga se može napraviti uspješan posao i od toga se zaista može i živjeti. Budući da je to proces na kojem konstantno i intenzivno treba raditi, reći ću samo da je ono što je potrebno je vjerovati sebi i svojoj kreativnosti, napraviti dobar business plan i naoružati se strpljenjem. Ništa se ne događa preko noći, pa tako ni monetizacija projekta kao što je blog. Nadodala bih samo da mislim da je to vani puno brži i jednostavniji proces nego kod nas, jer ljudi zaista razumiju i vrednuju posao blogera.

Apsolutno sve mi je najdraže u ovom poslu, uz ovaj svijet zaista vežem sve najpozitivnije. Od toga da sama kreiram svoje radno vrijeme (iako se jako često događa da radim 24/7), sama sam svoja urednica i odlučujem o sadržaju koji ću lansirati online. Definitivno bih naglasila putovanja, mogućnost da otkrivam nove zemlje i da posjećujem mjesta koja ne bih posjetila da se ne bavim poslom kojim se bavim. Ali ono najvrijednije, najvažnije je su ljudi – poznanstva koja sam stekla – mislim da ništa drugo ne može to nadmašiti i da se upravo u tome očituje bogatstvo koje sam stekla.

Radni dan u životu blogerice zna biti jako naporan i izazovan budući da počinje rano ujutro i završava kasno navečer, vi zapravo konstantno radite i jedino o čemu razmišljate je vaš blog, o čemu sljedećem pišete i da li imate dovoljno kvalitetne fotografije koje prate članak (ovdje mi moja draga kišovita i oblačna Rijeka često ne pomaže). Ono što je najteže ovdje je što to zapravo nitko ne razumije, osim ljudi koji se bave time je organizacija svog vremena koja se čini kao zaista jednostavnom, ali to nije uvijek baš tako. Moj dan konkretno započinje odgovaranjem na mailove, slanjem mailova za potencijalna sponzorstva, nastavlja se pripremanjem fotografija, obradom i optimizacijom, pisanjem novih članaka koje ispisujem ručno prije nego što ću ga napisati online, a završava se brainstormingom i planiranjem budućih sadržaja o kojima bih voljela pisati u bliskoj budućnosti.

Iza bloga zapravo ne stoji previše ljudi osim mene same, ali svakako imam konstantnu podršku prijatelja i poslovnih suradnika koji se bave digitalnim marketingom i usmjeravaju me prijedlozima kako nešto poboljšati. Ne smijem zapostaviti ni drage i bliske mi ljude koji stoje iza objektiva i strpljivo pokušavaju napraviti savršenu fotografiju za blog ili Instagram, kao i poneku snimku za You Tube, ovdje moram navesti svoje vjerne suradnike – Alessiu Stelko i Filipa Koludrovića. Svakako mislim da ću jednog dana moći napisati i knjigu o svim anegdotama, budući da se u mnogo situacija dogodilo da su moji fotografi zapravo slučajni prolaznici.

Moj stil odijevanja je klasičan i pomalo minimalistički, ali budući da je protkan elementima urbanog boemskog šika, time donosim uzbuđenje i preokret bezvremenskoj jednostavnosti koja je moja najveća ljubav u odijevanju. Predimenzionalni komadi odjeće, elementi muške mode, neobični krojeve i žene u odijelima su nešto što pokreće moj stil. Obožavam i vrijedne vintage komade odjeće budući da smatram da je moda ciklička invazija i stalno se reflektira na prošlost. Ukoliko nekoga moram istaknuti, onda bi to bez razmišljanja bila Emmanuelle Alt, urednica francuskog Vogue-a, kao i Pernille Teisbaeck, Hanneli Mustaparta, Garance Doré i Aimee Song. Također me priča vezana uz život i profesionalni razvoj Tom Forda poprilično fascinira i inspirira, budući da je on dokaz da godine nisu bitne za izgradnju svoga carstva, a isto tako i da nije nužno cijeli život raditi samo jednu stvar u kojoj si dobar, budući da tom genijalcu jednostavno nema kraja.

Netko će reći da je za uspješan Instagram profil potrebno mnoštvo followera (naracvno da je), ali ja mislim da su dosljednost samom sebi i iskrenost ipak par koraka ispred toga. Također konstantnost u objavljivanju, zanimljivi opisi, interakcija i povezivanje sa svojim followerima su također bitni – kvaliteta prije kvantitete.

Poruka koju bih poručila potencijalnim blogericama i općenito djevojkama koje žele slijediti svoje snove je upravo ona koju bih ja htjela dobiti s vremena na vrijeme. Apsolutno uvijek budite svoje, vjerujte u sebe i da možete napraviti puno, jer je najbitnije vjerovati u sebe, jer će samo tako svijet to prepoznati i vjerovati vam. Također, naoružajte se strpljenjem i radite predano na onome što volite i garantiram vam da vas krajnji rezultat nikako neće zaobići. Ne uzimajte negativne kritike srcu, neka vas ne sputavaju, već na njih reagirajte sa zahvalnošću jer na taj način dobivate besplatan feedback na vaš rad, razmotrite ih i ukoliko mislite da imaju smisla pokušajte ih primjeniti na svoj rad.