Kroz koji tjedan zaokupiti će nas jesensko raspoloženje. Dani će postajati sve kraći, ispunjeni sivilom te praćeni kapljicama kiše koje lupkaju o naš prozor. Zvuči kao idealna atmosfera za izležavanje pod dekicom, s omiljenom knjigom u ruci, zar ne? Ako ne znate koje biste štivo izabrali za kišno jesensko vrijeme, mogli bi vam se svidjeti prijedlozi poznatih blogerica.

Mateja Blažinčić, odnosno Little Miss Books iznijela je svoje dojmove o napetom trileru „On kaže ona kaže“, autorice Erin Kelly, a Gospođica S. uvesti će vas u zanimljivu radnju knjige „Supruge“, koju potpisuje Lauren Weisberger.  Zaputite se u knjižaru Hoću knjigu u Tower Centru i uživajte u navedenim naslovima.

HOĆU KNJIGU

Piše: Mateja Blažinčić, Little Miss Books

ON KAŽE ONA KAŽE, Erin Kelly

Ja sam tip čitatelja koji prije početka čitanja obavezno pročita stražnju koricu knjige ali uz to pročitam i sinopsis i recenzije na Goodreadsu i time otprilike dobijem ideju o čemu se radi o knjizi. Naravno, u ovim trilerima koje čitam rijetko kad mogu predvidjeti sve ili bilo koji preokret, ali trudim se. Ova knjiga me oduševila iz razloga što je bila potpuno drukčija od mojih očekivanja. Nakon svega što sam čula i pročitala o njoj i dalje me iznenadila a to se rijetko kad uspije dogoditi.

Priča prati Lauru i Kita, mladi zaljubljeni par koji putuje na festival u Cornwallu, kako bi promatrali pomrčinu Sunca. Kit je od malih nogu lovac na pomrčine dok je taj festival za Lauru prilika da prvi put iskusi tako nešto. Netom nakon što pomrčina završi, Laura u šumi svjedoči jednom strašnom događaju koji će odrediti njihove daljnje živote. Par mjeseci nakon što je to sve završilo, žrtva se pojavi kod Laure i Kita doma, sprijatelji se s njima te im se polako uvlači u živote. No ubrzo postaje jasno kako ipak nije sve onakvo kakvim se čini. Petnaest godina kasnije, saznajemo da su Laura i Kit promijenili imena, ne koriste se internetom i žive kao potpuni anonimci. Sve u nadi kako bi prošlost ostavili iza sebe. Ali, možemo li ikad doista pobjeći svojoj prošlosti? Ili nas sve s vremenom sustigne? To su pitanja kojima se bavi ova knjiga.

Osim što me knjiga oduševila time što je bila potpuno drukčija od očekivanog, još jedan razlog zašto mi se toliko sviđa jest to što nije tipični triler. Očekivala sam knjigu prepunu šokova i preokreta, kojih naravno ima, ali knjiga ne počiva na tome. Ono čime se ova knjiga ističe jest to da se više temelji na opisima međuljudskih odnosa i lažima koje govorimo jedni drugima i naposljetku lažima koje kažemo sami sebi kako bismo opravdali vlastite postupke. Likovi u knjizi su kompleksni i nisu samo dobri ili samo zli, i možda će biti trenutaka kada vam se uopće neće svidjeti, kod mene je definitvno bilo tih trenutaka. Ali to je još jedan plus cijele ove knjige. Knjiga ima super početak i još bolji kraj, ali jedina zamjerka koju imam jest da je sredina knjige dosta spora. Ali preporučam vam da izdržite kad dođete do tog dijela jer se stvarno isplati ostati uz knjigu do kraja.

On kaže ona kaže nije lako štivo, s obzirom da se bavi temama kao što su seksualno nasilje, anksioznost, trauma, ali je slojevita knjiga s razrađenim likovima i ja ju preporučam svima koji su u potrazi za nečim drukčijim.

HOĆU KNJIGU

Piše: Gospođica S.

SUPRUGE, Lauren Weisberger

Prije dobrih deset godina, kada sam još bila studentica na faksu, našla sam se u knjižnici kako bih odabrala svoju sljedeću knjigu za bijeg od dosade. Sjećam se da sam je čitala pod predavanjima i da sam tražila nešto lagano i opuštajuće kako ne bih mislila na situaciju koja me morila, vjerojatno problemi u vezi ili možda čak i neki prekid. Kao i uvijek, odabrala sam knjigu više prema naslovnici nego prema sadržaju na koricama jer imam neki fetiš na lijepe naslovnice. Bila je to knjiga Emily Giffin, a zvala se Nešto posuđeno. Nije bila bogzna koliko debela i pročitala sam je u svega nekoliko sati. Zaljubila sam se u takav stil pisanja; bezbrižan, duhovit, onakav da te vuče da čitaš dalje, iako bi realno trebao slušati profesora na faksu. I tada saznala da sam apsolutno i doživotno zaljubljena u nešto što se zove chick-lit.

Vjerujem da ste se dosad susreli s pojmom chick-lita, no za one koji možda nisu ova fraza dolazi od dvije riječi – chick literature, odnosno književnost za „ženske“ (možda čak i „kokoši“, ako baš želimo biti skroz pogrdni). Termin je, naravno, podcjenjivački jer očito žene mogu čitati samo gluposti pa je čitav jedan „lakši“ žanr nazvan po našem rodu, no ne mogu reći da me osobno to u većoj mjeri dotiče kada i deset godina nakon svim srcem uživam u njemu.

I ovdje dolazimo do – „Supruga“ – po nekima najvećem chick-lit hitu godine.

„Neustrašivo i urnebesno… Njezina najbolja knjiga nakon Vrag nosi Pradu.“

Riječ je, naravno, o Lauren Weisberger, a citat iznad dolazi, igrom slučaja, upravo od one autorice koju sam spomenula na početku ove priče – Emily Giffin. Dakako, Weisberger će do kraja života biti zapamćena upravo po bestseleru koji je objavljen na čak četrdeset jezika te prema kojemu je snimljen poznati film, a za koji je 2017. objavljeno da će se naći i na daskama koje život znače. Može li se autorica takvog hita odmaknuti od svoje uspješnice i napisati nešto ludo zabavno što može stati uz bok njenom najprodavanijem romanu? Moj je odgovor – apsolutno.

Ako biste me ikad pitali što je najgore kod čitanja knjiga, rekla bih da je to nemogućnost da se pošteno i udobno uvališ negdje i čitaš satima. To mi je posebno problem kad u rukama imam dobru knjigu koju mi se ne da ispustiti iz ruku nego se uporno prevrćem po krevetu i kauču, uvjeravajući se da je bol u leđima fantomska i da ne postoji nijedan razuman razlog, osim gladi ili odlaska na WC, da ne pročitam tu knjigu do kraja. I tako sam na sve samo ne ugodnih tridesetak stupnjeva te s jednim odlaskom na WC, jednim dizanjem zbog kuhanja kukuruza, jednim dizanjem da pojedem kukuruz i da psu koji je tek sad otkrio svoju ogromnu ljubav prema kukuruzu do te mjere da ga je u potpunosti pokušao progutati izvučem klip iz gubice i jednim dizanjem da se premjestim na kauč ovu knjigu pročitala u svega 6 sati.

Ne postoji neki poseban razlog zašto sam baš „Supruge“ odabrala za prvu recenziju na svom blogu. Naposljetku, ako me pamćenje dobro služi, iako sam dobro znala tko je Lauren Weisberger mislim da nisam pročitala Vrag nosi Pradu, a ne mogu se nazvati ni prevelikim obožavateljem istoimenog filma. Em ne postoji niti jedan film koji je nastao prema nekoj knjizi, a da je bolji od same knjige (osim Gospodara prstenova eventualno – isprike svim fanovima Tolkiena, ali meni je njegov način pisanja pretežak, iako sam trilogiju pročitala dva puta), em ne mogu podnijeti Anne Hathaway. Opis na koricama nije me pretjerano zaintrigirao – tri žene, svaka sa svojim životnim izazovima, ujedinjuju se kako bi sačuvale obraz jednoj od njih kojoj je muž smjestio VUPS – vožnju u pijanom stanju (baš zgodno zvuči ta skraćenica, kao „vups, malo sam si spila“) – kako bi je se riješio i oženio drugu. Presudila je, naravno, zgodna naslovnica. Kad bolje razmislim, odabir knjiga po naslovnici nikada me dosad nije razočarao; šteta samo svih dobrih knjiga s ružnom naslovnicom. A pored ove boje ciklame, s ljetnim šeširom i savršenom bijelom ogradom zaista je teško proći i ne zgrabiti je za doma.

Knjiga se sastoji od dva dijela, dok poglavlja koja uvijek započinju na desnoj strani (baš fora touch, apsolutno nevezano uz radnju, no vizualno lijepo izgleda) i pričaju priče o tri žene – Emily, Miriam i Karolini.

Vrlo brzo otkrivamo da su sve tri na neki način povezane – Emily i Miriam prijateljice su iz ljetnog kampa, dok su Karolina i Miriam zajedno prošle nekoliko razreda srednje škole. Sve tri žive potpuno različite živote. Emily je PR stručnjakinja za krizna stanja celebrityja, sretno udana za Milesa, u vrlo otvorenom i iskrenom braku bez djece kojem naoko ne mogu naštetiti ni česta flertanja sa strancima. Miriam se odrekla svoje odvjetničke karijere kako bi se brinula za svoje troje djece koji su brzinom svjetlosti odrastali u male ljude, a da ona to nije ni primijetila. S mužem Paulom preselila se u predgrađe i pokušava se uklopiti u svijet uvijek zgodnih domaćica koje jutra provode trenirajući, podneva u ordinacijama plastičnih kirurga i ispijanju koktela, a večeri na glamuroznim zabavama – pa makar bila riječ o najobičnijem baby showeru. Karolina, bivši supermodel i žena senatora Grahama, uživa u ulozi majke Grahamovu sinu iz prvog braka. Organizira druženja za njegove prijatelje i razvozi ih na treninge ili kući.

Baš tijekom jednog povratka s grupne igre, kada dečki uživaju na zadnjem sjedištu (moga auta, oooooo ♩♪♫) zabavljajući se uz Siri koja im pušta omiljenu glazbu (u pitanju nije Bijelo dugme), Karolinu zaustavlja policija koja ju odvodi u zatvor zbog navodne vožnje u pijanom stanju (…VUPS…¯\_(ツ)_/¯), iako joj nisu napravili ni alkotest – koji je na koncu i sama zatražila. Ujutro je dočekaju naslovnice svih novina koje pričaju o njenom padu, poruke mama čiju je djecu vozila doma da se njen sin više ne smije družiti s njima i, kao šećer na kraju, razvod koji njen muž objavljuje na nacionalnoj televiziji. Uzmite u obzir da se sve to, barem prema Karolininoj strani priče, dogodilo nakon samo pola čaše vina. Što stoji iza cijele priče – veliki nesporazum ili muljator muž koji joj pokušava smjestiti zbog svojih ambicija – s Karolinom će pokušati raščistiti Miriam, koja će uz brigu o tuđim problemima probati pobjeći od svojih problema u braku, i Emily, specijalisticom za krizne situacije koja se i sama našla u jednoj kad joj je nekoliko najvećih klijenata u kratkom roku okrenulo leđa.

Nakon mora self-help romana koji su poplavili naše tržište i u kojima ćete nakon svake pročitane rečenice pronaći dublji smisao života, „Supruge“ u kojima, možda ružno zvuči, ali nema ama baš ništa dubokoumno pravo su osvježenje. „Kučka“ Emily me nasmijala više nego što se usudim priznati, a uz naivnu Miriam otkrila sam pojmove u plastičnoj kirurgiji za koje se nadam da nikad neću isprobati (usput, jeste li znali da ženama nakon 30. počinju viriti “usne” iz gaćica? Nisam ni ja). Karolina se pak iz klišeiziranog prekrasnog supermodela iz Poljske prometnula u glavnu junakinju romana koja bi sve napravila za dijete – koje čak ni biološki nije njeno – bez obzira na prljavu igru svog supruga. Ove tri ludače, svaka otkačena na svoj način, tako su idealan odabir za ljetno poslijepodne, provodili ga uz divno Jadransko more, ili na +30 u malom stanu s ludim psom.