Svi imamo nekakvu ljubavnu priču. Danas ću vam ja ispričati svoju.
Od malih nogu učimo sasvim nesvjesno što je ljubav. Prve su one prijateljske, pune radosti i zaigranosti, a zatim s godinama razvijamo ljubav prema našim roditeljima s više razumijevanja i poštovanja. Ljubav prema našim partnerima, iskrenu i čistu. Ljubav prema djetetu, bezuvijetnu. Najčešće zaboravimo u cijelome procesu voljeti sebe. Dajemo ljubav svima oko nas i dijelimo naš duh, a sebe ne prihvaćamo. Zbog toga ne znamo kako voljeti život u cjelosti.
Kako Vam ovo mogu govoriti s tolikom sigunošću? Naučila sam na teži način, ali tako to kod mene obično i biva.
Puno puta nam jednostavno ne ide. Pitamo se zašto nas ljudi odbijaju iz svojih života, a poneki put i mi sami njih odbijamo. Odbijamo biti sretni. Nismo naučili voljeti sebe same. Prihvatiti se takvi kakvi jesmo i biti zahvalni na svemu što imamo.
Kako sam počela voljeti sebe, dan po dan? Teško. S puno uspona i padova. No, trik je u upoznavanju samoga sebe. Kada se spoznamo kao misaona bića i prihvatimo sebe, stvaramo ljubav prema sebi. Ne mislim na narcisoidnost ili lažno samopouzdanje. Govorim vam o istinskoj ljubavi. Svakim danom napredujem i ne želim reći da sam se spoznala u cjelosti, jer bi to bilo nemoguće. Moj život je tek odmotao svoje latice iz pupoljka.
Cijeli svoj život se gradimo. Spoznajemo nove talente, postižemo nove ciljeve, postavljamo nove granice naših mogućnosti, a one su beskrajne. Zato svi mi trebamo onaj zen u kojem se pronalazimo, kada se čujemo kako dišemo, kako postojimo. Taj osjećaj mami osmijeh na lice, toplinu u srcu i zahvalnost na životu koji imamo. Tek tada smo svijesni sebe.
Dijete sam listopada. Prije nisam voljela jesen. No, naučila sam s vremenom da je ona posebna. Lišće koje stvara novu glazbu, tepih i boje. Hladni povjetarac tjera oblake od jučerašnje kiše i donosi ozeblo sunce. U svome mjesecu spoznala sam tko sam. Sklupčajući se u udobnu fotelju, gledajući kišu kako rominja, ispraznila sam misli. Ispunila sam svoja osjetila mirisom kiše, čaja i starih knjiga. Shvatila sam da nemam razloga da se ne volim. Sve je onako kako treba biti. Svaka odluka, svaki novi početak. Sve se dogodilo s razlogom i to sam ja. Luda, drugačija, u svojim mislima, tekstovima i slikarskim platnima. No, svi smo mi jedna divna apstrakna umjetnost i trebamo naučiti voljeti tu apstraknost i prihvatiti je kao ljepotu života koji nam je dan.
Obuci svoj najdraži džemper, skuhaj čaj ili kavu. Uzmi dobru knjigu i sjedni. Zastani na trenutak i osvrni se oko sebe. Zatvori oči i poslušaj se kako dišeš. Smiri misli i ispuni ih mirisom inspiracije. Uživaj u trenutku spoznavanja sebe.
Kada zavoliš sebe, moći ćeš istinski voljeti druge oko sebe. Voljet ćeš život sa strašću i žarom. Oko tebe bit će polje pozitivne energije, a što si učinio dragi čitaoče? Naučio si voljeti sebe i sada voliš život kao nikada prije.
Nadam se da sam Vam otvaranjem svoga srca dala inspiraciju za ovaj tjedan, kako modnu tako i duhovnu. Živite život i volite jer ljubav je sve.
Foto: ANTONELA BUTKOVIĆ