Mladi riječki pjevač Mauro Staraj iznova nas oduševljava svojim veselim pjesmama koje već od prvog takta podižu raspoloženje i zovu na ples. Zajedno sa svojim bendom La Banda žari i pali na brojnim manifestacijama, glazbenim festivalima te osvaja mnogobrojnu publiku diljem regije, a i šire. “Uvuci trbuh” najnoviji je hit ovog simpatičnog glazbenika, a odmah nas je privukao svojim šaljivim tekstom, latino ritmom i ljetnim raspoloženjem. S Maurom smo imali priliku porazgovarati o njegovoj glazbenoj karijeri, modnom stilu te omiljenim shopping odredištima. Također, otkrio nam je kako se snalazi u ulozi oca te skriva li se među njegovim blizancima možda novi glazbeni nasljednik. 

Prvo nam reci o tvojoj novoj pjesmi “Uvuci trbuh”, je l’ kod tebe prije ćevap od dobre fotke na Instagramu? 🙂

Ćevap prije svega, a onda sve ostalo. 🙂
Ipak sam ja dijete 80-ih, Instagram je nešto na što sam se morao priviknuti, a s ćevapima sam rođen. Upravo o tome i priča pjesma ‘’Uvuci trbuh’’ – moderna generacija previše je opterećena onime ‘’što će ljudi reći’’ te danas svi pokušavaju biti ljepši/bolji nego što jesu. Previše vremena provodimo gledajući u ekrane umjesto da se družimo jedni s drugima, budemo malo manje opterećeni izgledom i svime onime što nam svakodnevno iskače sa svih ekrana.
Osim toga, ljeto je, a Jadran je nekada bio poznat po ‘’galebovima’’ koji su zavodili strankinje koje bi ovdje došle na odmor, te vrijedno brojali ‘’iksiće’’ iznad svojih kreveta. Imam osjećaj da danas broje samo proteine i ugljikohidrate. Najlakše je da poslušate pjesmu, znat ćete točno o čemu govorim.

Znaš li koliko si u životu napisao pjesama? Kada bi morao izdvojiti tri najdraže, koje bi to bile?

Ne znam broj, prijavljenih znam da je preko 150. Koliko sam ih zaista napisao i koliko ih stoji po ladicama, kuferima, kutijama – to nitko ne zna. Ali nije ni bitno – ako nisu ugledale svjetlo dana znači da im nije bilo vrijeme, ili nisam osjećao da su dovoljno dobre da ih podijelim sa svijetom.
Događa se da mi pjesma ‘’siđe’’ odozgo u 5 min i da je sve odmah tu – melodija, tekst te da na njoj više apsolutno ne moram raditi ništa. Neke me iznerviraju koliko radim na njima jer nikad nismo potpuno zadovoljan. Najčešće na kraju takve stavim sa strane ili ih i ne objavim.
Teško mi je reći koje su mi najdraže. Možda one balade s kojima sam pobjeđivao na Čansonfestu. Jer su sve nekako autobiografske, ne znam.
‘’Ako jutra oči ne otpren’’ je nešto što je stvarno došlo iz neke moje dubine i na nju sam izuzetno ponosan, htio sam tom pjesmom opisati trenutak da – ako sada odem, jer nikad ne znamo koliko nam je još vremena ostalo, da sam zahvalan na svemu što sam do sada doživio. Mnogi su mi rekli da sam ‘’puno premlad’’ za napisati takvo nešto, ali kažem, bila je to unutarnja potreba i zahvala životu.
‘’Lampadine’’ su hit koji sam cijeli život čekao i posebno su mi drage jer sam spajao naočigled nespojivo, dvije različite kulture, ritmove, dugo vremena mi se to ‘’toćalo’’ u glavi, a onda je tekst sišao u par minuta. Možda je volim zato što nam je donijela toliko posla da sam malo manje razbijao glavu ‘’a što ćemo sljedeći mjesec?’’ Rasprodani smo mjesecima unaprijed, I to je dobar osjećaj. Pjesmu su prihvatili svi – mladi, stari i stvarno je posebno kada cijela dvorana pjeva tvoju pjesmu u jedan glas.
‘’Ča bin se otel mu reć’’ I ‘’Cesta za raj’’ sjećanja su na drage mi ljude kojih više nema i ovo je bila neka moja zahvala njima što su uvelike utjecali na moj život, a možda i neki finalni ‘’plač’’ kojim sam sve nakupljano godinama u sebi konačno izbacio van. Ima mi još nekih srcu dragih, ali opet- nisam nikada objavio pjesmu u koju nisam vjerovao tako da bi ovaj popis sigurno bio puno veći, da nisam morao nabrojati samo tri, haha.

Kako bi opisao svoj stil? Koliko se razlikuje privatni outfit od onoga na pozornici?

Na pozornicu nekada izlazim kao gentleman, a nekada kao kičasta skica iz 80-ih. Kako mi dođe. Volim to što za na pozornicu možeš staviti bilo što što je možda malo preekstravagantno za uobičajeni dan. Iako, ne libim se ja nositi neke ‘’drukčije stvari ni u slobodno vrijeme’’. Često nosim rasparane hlače jer se u tome osjećam odlično, dok gore imam košulju koja je obavezno dugih rukava koje zavrnem, jer kratke rukave ne volim. Preko često ide prsluk, a ponekad i blejzer.
Posljednje vrijeme redovito nosim i old-school Adidas Samba koje sam kupio u Buzzu i budem sretan kao dijete jer sam ih kao klinac stvarno nosio dan i noć. Ako bih morao tu kombinaciju s pozornice nazvati, nazvao bih je ‘’Gentleman’s rock’’.

Privatno sam puno ‘’klasičniji’’ pa sam najčešće u Tommy Hilfiger majicama (sretan što konačno i u Rijeci imamo njihov shop) koje su kvalitetne i traju po ne znam koliko godina. Na nogama najčešće imam New Balance tenisice koje su mi vjerojatno najudobnije tenisice koje sam posljednjih godina nosio, pa ih imam u nekoliko boja i kombinacija. Isto tako i Nike Cortez. Tu sam sretan što u Sport Visionu imam ogroman izbor modela i brojeva, a i cijene su odlične. Jesam vam rekao prije da sam malo bolestan od tenisica i cipela? 🙂

Neću ni spominjati da sam slab na satove i sunčane naočale jer o tome bih i knjigu mogao napisati, a još jednu knjigu o objašnjavanju nekolicini bližnjih na pitanje ‘’ a što će ti toliko toga’’? 🙂

Sad kad si postao otac, koliko se promijenio odlazak na godišnji odmor ili na plažu? Tko u obitelji je bira odjevne kombinacije za klince, ti ili supruga?

Godišnji odmor? Što je to? 🙂
Kako najviše sviram ljeti, praktički dođem doma, prespavam, i odem na sljedeću svirku. Rijetki su trenuci da svi zajedno odemo na plažu, a kad se dogodi – to su pripreme od barem 2 sata, klasično – jesmo li sve ponijeli, što smo zaboravili? Pa traženje parkinga koje te izludi, a onda sve nestane u sekundi kada vidiš svoje klince kako sretno mlataraju ručicama i nogicama po moru.
Što se njihove odjevne kombinacije tiče – moram priznati da tu najviše posla odradi žena, jer davno mi je dala naredbu da ne dolazim svaki put doma iz grada s nekim krpicama za klince koje će prerasti za 15 dana. A što kad si ne mogu pomoći? Kad vidiš one male slatke tenisice, pa mala odijelca – ma kako da im ja to ne kupim? Na to proizvođači i igraju i definitivno uspijevaju – nema toga što ne bi kupio svom djetetu, koliko se raznježiš. 🙂

Pokazuju li djeca interes prema muzici, imamo li nove nasljednike? 🙂

Jedan nevjerojatno luduje kada čuje muziku, kada ga se približi bilo kakvom instrumentu. Pratim mu izraz lica kada uđe u studio. Ne mogu reći da me to ne veseli. Bio bih najsretniji ako glazbu zavole tako da im mogu prenijeti sve ono što sam ja naučio, I da me prestignu. Ali – bit će to njihov izbor, mi im sigurno ništa nećemo nametati. Neka rade ono što ih čini sretnima, to je jedino bitno. Mama im također prekrasno pjeva i ima sluha, tako da genetika definitivno postoji po toj glazbenoj žici. S glazbom su rođeni, još dok su bili u maminom trbuhu trudio sam se svake večeri puštati im muziku koju obožavam tako da – mogu reći da su djeca rasla iz dana u dan uz Eaglese, Claptona i J.J Calea.

Foto: privatni album, Buzz i Tommy Hilfiger