Najveći shopping centar u regiji, Tower Centar Rijeka, snimio je novu modnu kampanju. Mod(er)na bajka Tower Centra Rijeka vodi nas kroz carstvo mašte, elegancije i snova, a koja je pokušala „oživjeti“ našu veliku spisateljicu Ivanu Brlić Mažuranić.

Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. travnja 1874. godine, a o veličini njezinog književnog djela, može svjedočiti podatak da je četiri puta predlagana za Nobelovu nagradu za književnost, stoga je s pravom nazivaju „hrvatskim Andersenom“. Ostavila je neizbrisiv trag kroz svoje bajke koje su inspirirale i odgajale generacije i generacije malih i velikih čitatelja.

Šminkerica Romana Poropat  uvijek je zadužena za besprijekoran make up

Tower Center Rijeka pronalazi izvrsnu inspiraciju i poveznicu za modnu priču. Ideja za novu kampanju nastala je u Design & Marketing agency Fabula iz Rijeke. Za lokaciju snimanja odabrana je Villa Ružić na Pećinama u Rijeci, danas zaštićeni spomenik kulture - Spomenička knjižnica i zbirka Mažuranić-Brlić-Ružić. U kampanji su korišteni i vrijedni eksponati Ville, koji su pripadali Ivani Brlić Mažuranić, što daje posebnu vrijednost ovoj kampanji. Ivanu Brlić Mažuranić fantastično je utjelovila imenjakinja, riječka influencerica i modna stilistica Ivana Pirizovich, koja potpisuje i modni odabir za sve tri kampanje – proljeće, ljeto i jesen 2024.„Ideja za stylinge proizašla je iz želje da jednu snažnu i povijesno bitnu ličnost prikažem kroz prizmu odvažne žene koja ne mari za pravila, koja u fokus ne stavlja trendove, nego održivost i ženstvenost.“, ističe Pirizovich.

Prelijepe fotografije u stilu modnog editorijala snimio je Filip Gržinčić, poznati riječki fotograf, snimatelj i redatelj brojnih video spotova. 

Filip Gržinčić i Ivana Pirizovich pregledavaju snimljen materijal

„Tower Center Rijeka svoje art kampanje vremenski će staviti u okvir vremena Ivane Brelić Mažuranić te pokušati prikazati modernu modnu priču u autentičnom ambijentu. Tijekom 2024. godine naglasak će se staviti i na integrirani pristup i različite aktivnosti, kao ina suradnje s dionicima u lokalnoj zajednici. Nastojat ćemo podignuti svijest o važnosti čitanja organizacijom radionica i pričaonica, gdje ćemo dodatno potaknuti nove naraštaje na istraživanje dijela i likova Ivane Brlić Mažuranić.“, istaknula je voditeljica marketinga Vanja Pletikosa Crnić. 

Lepeza korištena u kampanji pripadala je Ivani Brlić Mažuranić

Pri posjetu villi, redakcija Novog lista ukrala je trenutak Theodoru de Canzianiju, koji im je ispričao nekoliko zanimljivih crtica iz života Ivane Brlić Mažuranić.

Stručno, pravo povjesničarsko-umjetnički, istaknuo je kako se Ivana Brlić Mažuranić rodila kao prva kći hrvatskog pravnika i akademika te predsjednika akademije znanosti i umjetnosti te nadaleko poznatog književnika Vladimira Mažuranića. Doznali su također da je ime dobila po svom djedu, ocu Vladimira Mažuranića, Ivanu Mažuraniću koji je svojoj snahi Henrietti jednom prilikom napisao pismo u kojem je kazao: “Draga snaho, ti ćeš mi roditi mog prvog unuka koji će prezime Mažuranić po meni nositi. Zato bih te molio da se on po meni zove Ivan. I ne samo to, bilo bi mi neobično drago da se bavi pisanjem kao i što ja to volim činiti“.

Originalni predmeti iz Ville Ružić korišteni na snimanju kampanje

Poput proroka, rođeno je žensko dijete, a djed kao da joj je time prorekao sudbinu te je, kako priču nastavlja de Canziani, postala ponajbolji ženski pisac ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemstvu. Otkrio  je pritom da su njene knjige prevedene na više od 70 svjetskih jezika i narječja, a osim toga utrla je put mnogim intelektualkama u Hrvatskoj time što je 1937. g postala prvom akademkinjom u srednjoj Europi što je za tadašnja vremena bio istinski podvig. Poput djeda, bila je iznimno nadarena za jezike, a uz pjesništvo pisala je i pripovijetke. Osim svima nama dobro znanih Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića i Priča iz davnine, 1925. ostvarila je svoj prvi prijevod na stanom jeziku, i to je na engleskom – Croatian Tales of Long Ago. Kada se udala za Vladimira Mažuranića, postavši majkom i preselivši se u tada urbani gradić Brod na Savi, posvetila se svojoj djeci, no do kraja života je, kako je to de Canziani ispričao, njegovala, uz mnoge ostale, djelatnost one “čovjeka od riječi, od slova”.